Nadam se da ce Amfi ponovo da odrzi concert u Prizrenu u cast P.Lukovica:
A guslao je ovo:
¤ ¤ ¤ ¤ ¤ ¤ ¤
[b]Vuk Micunovic [/b]
Ne, vladiko, ako Boga znades !
Kakva te je spopala nesreca
teno kukas kao kukavica
i topis se u srpske nesrece ?
Da li ovo svetkovanje nije
na komu si sabrâ Crnogorce
da cistimo zemlju od nekrsti ?
I bez toga ovo nam je slava,
na koju se vrsni momci kupe
sposobnosti svoje da kusaju,
silu misce i brzinu nogah;
strijeljanjem da se nadmasaju
i sjecenjem u opkladu plecah;
da slusaju bozju leturdjiju
i da vode kolo oko crkve -
da vitestvom prsa nabrecaju.
To je tamjan sveti junacima,
to gvozdeni srca u momcima !
Turi takve razgovore crne !
Ljudi trpe, a zene naricu;
nema posla u plaha glavara !
Ti nijesi samorana glava:
vidis ovo pet stotin momcadi,
koje cudo snage i lakoce
u njih dana s ovdje vidijesmo ?
Vidjase li kako strijeljaju,
kâ se grâda vjesto izigrase,
kako hitro grabljahu kapice ?
Tek sto vucad za majkom pomile,
igrajuc se strasne zube svoje
vec umiju pod grlom ostriti;
tek sokolu prvo perje nikne,
on ne moze vise mirovati,
nego svoje razmece gnjijezdo,
grabec slamku jednu i po jednu
s njom put neba bjezi cijucuci.
Sve je ovo nekakva nauka !
Bez momcadi ove te su ovdje
sest putah je jost ov'liko doma;
njina sila, to je tvoja sila.
Dokle Turci sve njih savladaju
mnoge ce se bule ocrniti;
borbi nasoj kraja biti nece
do istrage turske ali nase...
Nâda nema pravo ni u koga
do u Boga i u svoje ruke;
nadanje se nase zakopalo
na Kosovo u jednu grobnicu.
U dobru je lako dobro biti,
na muci se poznaju junaci !
¤ ¤ ¤ ¤
A guslao je ovo:
¤ ¤ ¤ ¤ ¤ ¤ ¤
[b]Vuk Micunovic [/b]
Ne, vladiko, ako Boga znades !
Kakva te je spopala nesreca
teno kukas kao kukavica
i topis se u srpske nesrece ?
Da li ovo svetkovanje nije
na komu si sabrâ Crnogorce
da cistimo zemlju od nekrsti ?
I bez toga ovo nam je slava,
na koju se vrsni momci kupe
sposobnosti svoje da kusaju,
silu misce i brzinu nogah;
strijeljanjem da se nadmasaju
i sjecenjem u opkladu plecah;
da slusaju bozju leturdjiju
i da vode kolo oko crkve -
da vitestvom prsa nabrecaju.
To je tamjan sveti junacima,
to gvozdeni srca u momcima !
Turi takve razgovore crne !
Ljudi trpe, a zene naricu;
nema posla u plaha glavara !
Ti nijesi samorana glava:
vidis ovo pet stotin momcadi,
koje cudo snage i lakoce
u njih dana s ovdje vidijesmo ?
Vidjase li kako strijeljaju,
kâ se grâda vjesto izigrase,
kako hitro grabljahu kapice ?
Tek sto vucad za majkom pomile,
igrajuc se strasne zube svoje
vec umiju pod grlom ostriti;
tek sokolu prvo perje nikne,
on ne moze vise mirovati,
nego svoje razmece gnjijezdo,
grabec slamku jednu i po jednu
s njom put neba bjezi cijucuci.
Sve je ovo nekakva nauka !
Bez momcadi ove te su ovdje
sest putah je jost ov'liko doma;
njina sila, to je tvoja sila.
Dokle Turci sve njih savladaju
mnoge ce se bule ocrniti;
borbi nasoj kraja biti nece
do istrage turske ali nase...
Nâda nema pravo ni u koga
do u Boga i u svoje ruke;
nadanje se nase zakopalo
na Kosovo u jednu grobnicu.
U dobru je lako dobro biti,
na muci se poznaju junaci !
¤ ¤ ¤ ¤